Pisac ovih redaka je u Pulu stigao kopnom, ustupivši svoje mjesto novinaru iz Venecije koji je želio s nama otploviti bar taj dio puta. Oko 12 se u Puli skupilo već dosta prijatelja, članova obitelji, novinara i drugih koji su očekivali La fenice. U 13,00 uočili smo visoki jarbol a zatim i posadu na provi u oker majicama. Nakon par minuta vežu se na carinskom gatu, poljupci, veselje, čaša vina, izjave za medije i kraj . Ovaj dio ekspedicije je gotov. Bilo je ugodno ponovo vidjeti na okupu obe posade, prijatelje iz Zagreba, manjkali su nam samo Splićani koji su 10 minuta prije La fenice ušli u lučicu Labuda u Splitu, otvorili bocu vina i na mobitel, pojačani Mišom i Želom� mi zapivali:� da te mogu pismom zvati. .

Još ćemo svi danima, a možda i duže, vrtjeti filmove, neverine, noći u gvardiji, Grčku, Italiju, lijepe i manje lijepe doživljaje a bogami imamo i što.Teško mi je sada napisati nešto za kraj ovog brodskog dnevnika ali znam da smo napravili veliku stvar. Mislim da nema Malvazijanca koji nije ponosan na dane iza nas. Hvala svima koji su nam pomogli posebno Sergiju i Giancarlu koji su nam u ovih zadnjih 4 dana dosita puno pomogli. Hvala sponzorima i donatorima te svima koji su nas pratili. . . . . . i pratite nas dalje u našim rubrikama u kojima ćemo i dalje pisati o post festum događajima.

Vaš Tomo.

POGLEDAJTE NOVE SLIKE U GALERIJI Bari Brindisi Ravena Venecija

Iz Ravene smo krenuli točno u ponoć po najvišoj vodi. Ne znam kako je protekao put jer sam spavao, vjerojatno iscrpljen događajima prošlih dana. Probudio sam se taman da promatram ulazak u Veneciju, u zoru. Doživljaj za pamćenje koji je naš Zlaja toliko želio doživjeti ali more mu nije dalo. Drugi put.Pronašli smo svoje mjesto na elitnom dijelu obale na Riva dei 7 martiri. Pored nas jahte, jahturine i da bi apsurd bio veći La Fenice, 22 metarska jedrilica, tamo je bila najmanji brod.

U 13 sati, u elitnom klubu venecijanskih jedriličara, na samom San Marcu, čuvenoj Compagnia della vela imali smo mali prijem zajedno s našim domaćinima te s našim pokroviteljem županom Jakovčićem i njegovim talijanskim kolegama. Čaša vina, malo pašte i malo govorancije u svečarskom duhu nakon čega smo krenuli u obilazak Venecije tj. tipičnih mjesta poznatih po Malvaziji kojih ima preko 10. Pula nema za sada ni jednu ulicu zvanu po malvaziji što bi baš mi mogli promijeniti.

Večer je bila šlag na kraju. Zamislite gostionicu u Veneciji u kojoj nema turista, gazda svira gitaru i pjeva, kuhari pjevaju, konobarica pjeva Minu, a hrana je savršena. Pa tako sve do 24,30 kada smo se uputili na brod. Neki do garaže i cestom do Pule. Povratak u Pulu. Zapuhalo je jugo.

POGLEDAJTE NOVE SLIKE U GALERIJI
Sada smo u Marina di Ravena i čekamo isplovljivanje do Venecije. Mislim da se skoro svi radujemo kraju i susretu s obiteljima. E jesam se raznježio. Gdje nam je sad � ime da nam opet pusti onu: neću više na more..

Ima li što sramnije za pisca brodskog dnevnika kada mora svekolikom čitateljstvu priznati da je brodski dnevnik danas postao cestovni dnevnik a mi, dio posade Balene, postali «drumski razbojnici» koji su dojurili čak do Ravene, gdje su nas dočekali pješadinci te La fenice koja spašava dignitet naše ekspedicije.

Ono što ja, autor ovog dnevnika, ne može prežaliti je to da smo, prave mornare koji nikad ne napuštaju svoj brod, ostavili u Bariju. Koliko ih čujem nije im loše, obilaze Bari i čekaju smirenje vremena koje na južnom Jadranu još divlja. Pozdrav posadi broda, jeba te led.

Sinoć smo bili u Bariju na večeri u prvoj konobi koja nam se našla na izlazu iz luke i bilo je odlično. Al pazi sad ovo, u frižideru među mnogobrojnim vinima (obične konobe) pronašli smo Coronico Istrasku malvaziju. Ako budete dovoljno strpljivi vidjeti ćete i fotografiju tog čuda jer ju je snimio Zlajo, budući da ja nisam nosio fotić uplašen upozorenjima mladića iz rent a cara� da u nekim konobama možemo dobiti i pištolj po vrat, te da ne nosimo puno novaca i dokumente. I zato ja nemam tu sliku ali računam na mail mog Zlaje. Mi smo se ipak držali Primitiva kako bismo domicilnom stanovništvu priuštili kušanje malvazije.

Ako vam se čini na Bari nije bio na popisu naših luka-dobro vam se čini. Bilo je to prisilno slijetanje.

Iz Brindisija je Balena isplovila sama. Papageno i naš dobri skiper Tino ostali su u marini odakle će za Split. Naime u Anconu dolazi La Fenice koje je tamo trebala ukrcati «pješadiju», koja odrađuje kopneni dio ekspedicije vezan uz vina i sorte.

Sirotica Balena je hrabro isplovila s hrabrim planom da će odvoziti 56 sati do Venecije u komadu. Mornar u Marini nas je čudno gledao kad sno mu to rekli i pitao nas da li smo vidjeli prognozu. Po našoj prognozi more se trebalo smiriti. Je šipak. Nisam u svom pomorskom stažu vidio i osjetio ovakvo neugodno more snage 5-6 s vjetrom NW 25 čvorova. Ipak smo hrabro vozili prema Garganu kada je oko 16 sati skiper � ime rekao: idemo� � u Bari, razbiti ću i brod i vas. I dobro je odlučio.

Plan je na brzinu promijenjen. Balena ne ide dalje, Zlajo, Plemeniti i � ime idu za Split a mi do Ancone ili Pescare autom pa na La Fenice. Spasimo što se spasiti da. Balenin nastavak dnevnika čitajte u Reviji More i petkom u prilogu More Slobodne Dalmacijie.

I na kraju, neka mi oprosti Slamnig na parafraziranju njegove Barbare jer sam ja siguran da je bio s nama pjesmu Barbara bi posvetio našoj Baleni, koja napušta ekspediciju, pa zato:

Balene bješe bijela boka

Balena bješe čvrsta široka

Balena bješe naša dika

Balena, Balena lijepa ko slika

kad si je vidio, gospe draga

kako je stasita i sprijed i straga

to je prova staroga kova

to je krma što sitno se drma

što vješto promiče između molova

ko mlada krčmarica između stolova

Ratna luka Brindisi. Snage «Malvasije� Mediterranane» podijelile su se u dva roda, pješadiju i mornaricu. Silom prilika jer napredovanje mornarice prema sjeveru onemogućava snažni NW vjetar i more 5.Motorizirana pješadija koju predvodi general Matošević, uz uvijek prisutnu novinarsku silu, nadire prema sjeveru karavanskim verzijama samohodki, a ljudski bitno oslabljena mornarica čeka smirivanje situacije na moru. Prema zadnjem izvještaju generalštaba nalet prema sjeveru je uspješan i domaće snage na čelu s colonellom Morettijem nisu izdržale. Piju malvaziju.

Moral mornarice je na visokom nivou pa u-krajinke koje su u kraju nemaju šanse. Kuha se riblja večera, hladi vino jer. . . pazi ovo , imamo struju. Možda padne� i koja slika. Flota koja je danas trebala isploviti i napasti Kref još stoji u luci i mornara svih vrsti. Sreli smo pripadnike srpske i crnogorske mornarice, s kojima smo u prijateljskim odnosima (ko nas bre zavadi?)

Ako admiral � ime naredi krećemo u toku noći. Admirale Vesco, spremi se, stižemo.

Buo giorno Italia. Sjedim u kabini Balene u marini u Brindisiju.8,30 je. Vjetar zviždi oko nas, svi se pogledavamo i pitamo se . � to sad?� to dalje?

Grčka je svoje otoke razvukla sjevernije i zapadnije od Krfa. Ploveći pored otoka ostavljamo Grčku, zemlju koja nas je u nekim stvarima oduševila a u nekim malo razočarala. Ostavljamo zemlju u kojoj smo se dobro sporazumijevali. Marenda, pašticada, , livada, žaba, gušterica, polpeta, brodet. Nemojte misliti da sam poludio pa počeo nabrajati riječi bez smisla. Sve su ovo grčke riječi. Pijemo solidno vino s Krfa i u bonaci, koju je napravio pljusak te oko 10,00 sati otvaramo Otrant.

Na Otrantu razvedravanje i promjena vjetra. NW vjetar odmah dobiva dobru snagu i tuče nas u provu dok plovimo prema mjestu Otranto u Italiji. Ubrzo počinje poskakivanje. Vjetra baca valove preko nadkabine Balene i mi smo mokri. Srećom je sunčano. Papageno se na takvom moru drugačije ponaša i nema takvih problema. To je uzak, čak vrlo uzak brod, dugačak 20 metara koji na val drugačije reagira.

Oko 16 sati (6 sati skakanja) skiper � ime pušta CD s pjesmom: neću više na more, otvorit ću konobu pa nek mornari dolaze kod mene. . . . .No ipak je lijepo. Naš dr.Ivo kaže da mu je ovo putovanje toliko dobro da mu se čini da je ovo vrlo važna minuta u 90 minuta utakmice zvane život.

Oko 20 sati pada odluka. Na možemo noću po tom vjetru. Idemo za Brindisi. Pametno. jer je noću udarila nevera. Sad smo u Brindisiju. Sjedimo i čekamo. Jedan dio ekipe će kombijem krenuti do Tranija i Porto san Giogria. Mi na brodu? Tko zna. Pratimo prognozu a vi pratite našu stranicu. Sve obećava zanimljive nastavke dnevnika.

Isplovili smo sa Krfa. Ovo pišem u 6,30 a već smo sat i kvarat na moru i plovimo sjevernom stranom Krfa prema Italiji.

Jutro smo u Krfu proveli u trajektnoj i carinskoj luci gdje smo čekali dolazak agenta i servisera. Ostali smo fascinirani brojem ogromnih trajekata koji su u to jutro ušli i izašli iz luke. Ono još nevjerovatnije je to da je u toku jutra (poslije nam je dosadilo brojati) preko nas preletjelo u spuštanju barem 30 aviona, mahom engleskih. U luci gužva, sve prilagođeno turizmu, Talijanima i Englezima pa je tako i kava za pet.

Serviseri su obavili svoje na oba broda pa smo se preselili do marine na južnom dijelu grada. Očekivali smo struju i vodu kad ono samo H2O. Inače su naše marine prema njihovima neusporedivi bolje. Platili smo 30€ za brod u marini a nema svaki vez� muring, nema struje, neodržavano je tako da nemam više primjedbi na naše marine. vidio sam i gore a. .� .

Sa broda smo u grad izašli oko 20 sati i nije bilo nikoga u gradu. Ogromne i lijepo uređene terase ipak su nam ostavile sumnju da je ljeti tu gužva. Ljeti? u 23,00 nije bilo mjesta na terasama sa stotinama stolova. Grad nas je svih oduševio. Male ulice, lijepe trgovinice. Mjesto u koje treba otići. Počeli smo, u šali, pričati da bi tu mogli ostati koji dan. Papageno kao da nas je čuo pa je jutros odmah bilo problema s motorom. Simpatični i vješti skiper Tino je to popravio i evo nas prema Italiji.

Krf ostaje u lijepom sjećanju. Niste bili tamo? Odite.

Prognoza nije sjajna. U Traniju smo sutra nakon 28 sati vožnje, a možda i više. Počela je i kišica, puše neki SW lagani vjetar i mi pičimo dalje. . . .

Nove slike su u Galerija s Monemvasije i Zakintosa.

Prije polaska za Zakintosa palo je dobro meze. Malo tzatziki, ćufte, pohane malancane, pite od sira, sve jako mljac. Krenuli smo oko 16,30. Pravac Krf� kroz kanal između Kefalonije i Odisejeve Itake uz Levkas i Paxos. More dosta nemirno (3-4), maestral u provu. Opet ne motor. Zlatko sprema po takovom moru izvrsnu kombiaciju povrća i puretine (hvala Purisu), otvaramo vino sa Zakintosa ali se brzo vraćamo na naše zalihe.

Ivo, Ivica i Franko bili su u posjeti šjori koja je naslijedila vinariju na Zakintosu. Ivo radi veliki posao i uzeo je dvadesetak uzoraka raznih vrsta loza sa Zakintosa i Monemvasije a danas će i sa Krfa. Imali smo i malo predavanje o njegovom zanimljivom poslu.
Oko 9 se more smirilo (taman za večeru) ali je oko 02 opet pojačalo. Opet tri gvardije i sve funkcionira savršeno na oba broda.

9 je sati i mi smo u luci Krfa. Tu ćemo odmoriti i mi i brodovi koji moraju promijeniti ulje u motoru tako da krećemo od 56 sutra ujutro. Valjda ću konačno pronaći taj Internet cafe da vam pošaljem slike. Zlajo i Ivica spremaju doručak. Jaja i kobasice, sir i pomidori. Piće? Ne mogu vam odati tu brodsku tajnu.

Pozdrav svima koji nas čitaju ma gdje bili.

9,00 je� sati. Eto nas u Zakintosu, vrlo lijepom otoku, punom zelenila i potpuno zapadnog štiha. Venecijanski zvonici pokazuju nam tko je ovdje vladao godinama. Uplovili smo u luku u samom centru te se vezali, spremamo mortadelu na kocke, pijemo kavu. Raspravljamo tko je pred jutro fulao manevar.

Plovidba je bila duga, 22 sata, ispočetka po buri, kasnije po maestralu zbog čega smo gotovo cijeli put� vozili na motor. Imali smo gvardije po tri sata pa nam je ta prva noć na moru prošlo dobro. Mene su probudili u 5 i rekli: nama pasa, ne diraj ništa i hrani majmuna. To je iz onog vica kad je Mujo bio član posade svemirskog broda a drugi član je bio majmun. Mujo je bio jako ponosan što su njega izabrali za tako zahtjevnu misiju a kad su lansirani pitao je kontrolu na zemlji šta da on radi jer je vidio da je majmun počeo nešto čačkati po botunima. Rekli su mu: ti ne diraj ništa i samo hrani majmuna. Tako i ja.

Iz Zakintosa krećemo oko 17. Planiramo šetnju i ručak, možda kupanje pa opet u noć do Krfa.

A internet cafe ne radi u nedjelju na Zkintosu.

Monemvasia će danas odahnuti. Grupa od 40-tak Hrvata i pokoja Hrvatica danas odlazi. A da su bučni i uočljivi vidjelo se u ova dva dana tokom kojih su privlačili pažnju mještana.

� Sinoć je na terasi restorana u starom dijelu sela na poluotoku održana prezentacija projekta. Bili smo doista počašćeni dolaskom našeg veleposlanika Madeya, koji nas je jutros i ispratio, te domaćina , vinara i ostalih� struktura mjesta. Sergij i Zoran su zauzeli kuhinju tako da smo osim domaćeg prdjela (feta sir, masline i povrće te musake s , za nas malo čudnim dodatkom cimeta, servirali i maneštru od koromača, fuže, fritaju od šparoga i ovčiji sir. Dario i Tomu su opet bili aktivni pa smo čuli i blues na mihu, Marina i Daria na roženicama i još puno, puno toga. Razmijenili su se pokloni i bilo nam je, po izrazu lica domaćina,� jasno da je naša ekspedicija u Momnevasiji polučila uspjeh. � to da vam još kažem� osim toga da su najuporniji uz borbene oko 5 napustili poluotok i uputili se na kratki ali zasluženi počinak.

�

U 10 smo svi bili spremni za partencu, natočila se nafta, mul je opet bio pun, slikavanje, pjesma i druga grupa je krenula na svoj sedmodnevni put do Venecije i Pule. Prva stanica nam je Zkintos u kojeg stižemo sutra oko 7,00. Večeras nam je prva noć u gvardiji..

�

U ovom trenutku, dok ovo pišem u 16,00 sati nalazimo se pored rtaMatapan, najjužnije točke Balkana, Zlajo kuva lignje, slušaju se klape i pije se : MALVAZIJA.