DAVOR MATTICCHIO

Samo što nismo krenuli.

Čitajući poduži spisak za provištu sastavljen po željama naših razmaženih galijota sjetih se strogih pravila o količinama i kvaliteti (kakvoći) dnevnih obroka na venecijanskim galijama gdje je malvazija bila obrok, svakodnevna potriba i roba za razmjenu.

Venecijanske galije ( tal.”galea” ), koje su u XV i XVI st. bili brodovi sa dva do tri jarbola ,prosječne dužine od 40 do 48m i široke 6 do 8m, imale su posadu od 220 do 230 osoba.

Dnevni obrok veslača ( ” uomini da remo”) sastojao se od dvije “maneštre” (juhe) bez ulja, 676 gr. biškota (tal.” biscotto”) i neodređene količine vina. Naime, količinu vina koja se dijelila veslačima , određivao je svakodnevno kapetan ovisno o uvjetima plovidbe i isključivo po svojoj prosudbi. Na đenoveškim galijama bilo je još i gore: samo 603 gr. biškota i obična voda ( pitanje je koliko je ta voda mogla biti “obična” nakon tjedana plovidbe”).Na vatikanskim galijama, pak nasuprot, vladalo je blagostanje: svakodnevno 843 gr. kruha i maneštra od boba i riže sa dodatkom ulja tri puta na tjedan.

Pohlepnost kapetana koji su se bogatili zakidajući na propisanim dnevnim obrocima, primorala je Mletački Senat da 20.01.1538 g. ponovo utvrdi normu za dnevne obroke:

“…za veslače dvije svakodnevne maneštre su morale biti pripremljene od kuhanog boba i četvrt porcije(tal.”1/4 di gavetta”) vode sa malo ulja.

Za mornare i veslače slobodnjake:”… jedna maneštra, četiri čaše vina, 668 gr.biškota i jedanput tjedno 477 gr.sira, 956 gr.mesa i četiri slane srdele”.

Putnici su svoje dnevne obroke plaćali komandantu i obično su se sastojali od malvazije po želji, zelene salate sa uljem, mesa, maneštre od boba i nemasnog sira. U dane posta usoljena riba u ulju i octu. Prvih pet dana plovidbe putnicima se dijelio kruh a nakon toga isključivo biškot.

I upravo taj famozni biškot ( baškot , dvopek) bez kojega se nije moglo ploviti bio je dio svakodnevnog obroka. Proizvodnja biškota, u to vrijeme, bila je strogo kontrolirana od strane administracije Mletačke Republike.

Naime od trgovine biškota ( kao i od malvazije uostalom) Mlečani su stvorili unosni izvozni proizvod.

Biškot se izvažao u sve okolne države ( trgovina biškotom sa Genovom nije prestala ni za vrijeme međusobnih ratova).Za kontrolu kakvoće biškota bio je zadužen državni službenik (tal.”il provveditore al biscotto”) .Svaka manjkavost u sastavu mješavine tipova brašna ili u tehnologiji pripreme bila je strogo kažnjavana:

“…pet godina u lancima na galiji ili ” (ako prekršitelj nije bio takvog zdravstvenog stanja da izdrži galiju )” deset godina strogog zatvora i 500 dukata”.

O biškotu je ovisilo zdravlje i izdržljivost ( vijek trajanja) veslača koji su ovako ili onako živjeli u najtežim uvjetima. O motivaciji veslača ovisilo je vrijeme putovanja a često i sudbina broda.

Ali koliko je bilo tih veslača na jednom brodu?

Evo sastava jedne prosječne posade:

-kapetan ( često i ” paron”)

-navigator ( stručnjak za navigaciju )

-kapelan ( brodski svećenik – često istovremeno i notar ili pisar)

-brodske sluge ( dva do tri )

-”sopracomito”- uz kapetana najodgovornija osoba na brodu koja je često bila i predstavnik investitora-trgovca koji je finansirao ekspediciju

-”comito” ( noštromo )osoba koja se brinula o životu na brodu i pod njegovim zapovjedništvom bila je cijela posada

-patron ili paron ( odgovorna osoba za sve manovre)

-majstor kalafat

-majstor veslač (tal.” remer”)

-majstor tesar ili majstor brodograditelj(tal.” il maestro d’ascia ” ili ” marangon”)

-kuhar

-mesar

-ekonom

-brijač (tal.”barbiere”koji je često imao i funkciju brodskog doktora)

-deset topničara

-deset do dvanaest strijelaca ( zaduženih za samostrijele tal.”balestrieri”)

-deset do dvanaest mornara zaduženih za manovre (tal.”nocchieri o compagni”)- među njima često je jedan imao i funkciju ribara

Naposlijetku većinu posade sačinjavali su veslači čiji broj je ovisio o veličini broda i a “poštenju” kapetana. Teoretski broj se trebao kretati od 150 do 180 veslača.

Sveukupno na galijama posadu je sačinjavalo 220 do 230 članova. No ne možemo dovršiti priču o posadi bez da spomenemo mračno i možda najtragičnije ili patetično zanimanje takozvanog ” dečka za pipanje” (tal.” fantolino da palpo” ili ” puto da cul”) koji je isto imao sasvim određenu ulogu na brodu.

Zanimljiv je i nacionalni sastav posada.

Evo spiska sa galije “Contarina” iz 1504.g. ( mornari i veslači galije ):

“…..večina veslača su Dalmatinci pretežno iz okolice Boke Kotorske, deset Venecijanaca iz okolice Venecije, zatim Grci, Albanci, dva Crnogorca, dva Turčina, jedan Saracen i jedan Srbin……”

Zanimljivo je još i to da su većina veslača do 1545 godine slobodni ljudi (tal.takozvani ” bonavogia” ili ” bonavoglia”) koji su se ukrcavali za plaću ali to je već druga priča.

Davor Mattichio

Bibliografija:

“Sulle rotte della Serenissima” od Franca Masiera -Mursia editore, Milano 1983.

“Pomorski rječnik” od Radovana Vidovića , Logos, Split 1984.

Pomorska enciklopedija

(28. svibanj – 10. lipanj 2005.)

Radni naziv: Istraživanje podrijetla Malvazije istarske i Malvasije dubrovačke

Nositelji: Prof. dr. Ivan Pejić i prof. dr. Edi Maletić

(Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

Uvod

U Hrvatskoj su u uzgoju dvije sorte vinove loze koje u svom nazivu imaju pojam «Malvazija/Malvasia». širom Mediterana postoji još preko 40 sorata koje u svom imenu imaju istu riječ. Poznato je da većina njih ima jedinstven (unikatan) genotip, što znači da se radi o potpuno različitim sortama. Obzirom da je razmnožavanje plemenite vinove loze (Vitis vinifera L.) već tisućljećima vegetativno (reznicama i pupovima), genotip jedne sorte može, od trenutka postanka (spontanom hibridizacijom i razvojem iz slučajnog sjemenjaka) zadržati svoje karakteristike stoljećima nepromijenjenim. Obzirom na ovu činjenicu i značaj sorte za kvalitetu i prepoznatljivost vina, mjesto nastanka može biti na mjestu današnjeg uzgoja (autohtone sorte) ili na nekom drugom mjestu s kojeg su donesene na današnje mjesto uzgoja (introducirane sorte). Za većinu današnjih sorti vinove loze, uključujući i Malvaziju istarsku i Malvasiju dubrovačku, nije poznato mjesto nastanka. Obzirom na povijest Mediterana i poznate dosege antičke kulture, za obje navedene sorte postoji mogućnost da su nekada davno introducirane u naše krajeve iz drugih dijelova Mediterana, a najvjerojatnije iz područja Grčkog arhipelaga. Za rješavanje ovog misterija moguće je, pored standardnih ampelografskih metoda primijeniti i moderne metode genetičke identifikacije (genetic fingerprinting). Naša dosadašnja iskustva i rezultati istraživanja pružaju realnu osnovu da tijekom planirane ekspedicije otkrijemo izravne srodnike (pretke ili potomke) naših sorata, ili čak tzv. «sinonime», sorte identičnog genotipa (klonovi), ali pod drugim imenom. Dosadašnji pokušaji nisu riješili ovo pitanje zbog ograničene primjene i teškoća s kojima su suočena ampelografska istraživanja (utjecaj okolinskih faktora na ekspresiju fenotipa).

Hipoteze

* U drugim dijelovima Mediterana postoje sorte drugih naziva (sinonimi), ali istog genotipa kao i naše sorte Malvazija istarska i Malvasija dubrovačka;
* U drugim dijelovima Mediterana postoje sorte koje su genetski povezane s našim sortama (preci, potomci ili srodnici);
* Sorte Malvazija istarska i Malvasija dubrovačka nastale su u području današnjeg uzgoja, pa se u tom slučaju mogu smatrati autohtonim;
* Uvid u genotip većeg broja sličnih sorata iz područja ekspedicije objasniti će podrijetlo i način širenja naših sorata Malvazija istarska i Malvasija dubrovačka.

Očekivani rezultati i značaj istraživanja

* Postoji mogućnost otkrivanja sinonima (sorta istovjetnog genotipa koja ima samo različito ime) jedne od naših malvazija na području Grčke i/ili Italije. Važnost ovoga može se ogledati u povećanju interesa za vina ovih sorata, kao i mogućnosti razmjene (nabave) sadnog materijala (radilo bi se u tom slučaju o klonskim varijacijama tih sorata);
* Očekuje se utvrđivanje genetskih profila i otkrivanje srodstvenih veza između drugih sorata koje će biti uzorkovane tijekom ekspedicije, što će u cjelini rezultirati novim znanstvenim spoznajama. To će dodatno skrenuti pažnju na Malvaziju i mediteransku kulturu općenito;
* Rezultati će biti prezentirani, osim u znanstvenim časopisima i skupovima i u većem broju stručnih časopisa i priloga koji prate znanost u dnevnom tisku;
* Rezultati (podaci, opisi, fotografije) predstavljaju originalne sadržaje upotrebljive za korištenje u pripremi eventualne monografije o Malvazijama Mediterana.
* Izvedbeni dio projekta planira i angažman jednog našeg studenta koji bi kroz ovo istraživanje mogao izraditi svoj diplomski rad, te kroz ovo iskustvo usmjeriti svoju karijeru na problematiku promocije Malvazija u Hrvatskoj.

DARIO MARUŠIĆ

U čl. 1. UNESCO-ve Univerzalne deklaracije o kulturnoj raznolikosti kaže se: “Kultura se pojavljuje u različitim oblicima u vremenu i prostoru. Ta je raznolikost utjelovljena u jedinstvenosti i mnogostrukosti identiteta grupa i društava od kojih se sastoji ljudska vrsta. Kao izvor razmjene, inovativnosti i kreativnosti, kulturna raznolikost je potrebna svakoj ljudskoj vrsti kao što je bioraznolikost potrebna prirodi. U tom smislu, ona je zajednička baština čovječanstva i trebala bi biti priznata i prepoznata na dobrobit sadašnjih generacija i onih koje tek dolaze.”

Kako je plurietnični i multikulturalni mikrokozmos Istre mjesto susreta i trajnog doticaja, razmjena, prožimanja , transformacija ali i održavanja kontinuiteta kultura Hrvata, Italijana, Slovenaca, Istroromunja i perojskih Crnogoraca, smatramo da on savršeno odgovara gore navedenom opis kulturne raznolikosti.

No, kako smo sami dio tog istarskog mikrokozmosa , smatramo da ta osobitost, po našem mišljenju, do sada nije bila institucionalno, kulturno i znanstveno, potpunije i sustavnije vrednovana kako bi se danas u cjelosti mogao afirmirati istarski modus vivendi koji multikulturalnost prevodi u autentičnu kulturu svakodnevnice.

Artikulirani i jedinstveni sustav povijesnih, etničkih, kulturnih i jezičnih nijansi koji obilježava i određuje posebnost Istre u odnosu na većinu hrvatskih, slovenskih, talijanskih ali i mnogih drugih evropskih krajeva, nije puki zbir različitih kulturnih sadržajnosti koje, stjecajem povijesnih okolnosti, egzistiraju jedne pored drugih, već se radi o višestoljetnoj duhovno-kulturnoj sedimentaciji i isprepletenosti u kojoj, ono što je posebno izranja plodotvorno iz svojevrsnog jedinstva kulturnog različja. Zbog istinske interkulturalne komunikacije, multikulturalne se činjenice ne razgraničuju nego tek prepoznaju.

U svemu tome, višeslojne istarske glazbene tradicije imaju nadasve važnu ulogu bilo kao sastavni element te multikulturalnosti, bilo kao njezin potencijalni, svojevrsni glasnogovornik.

Kao dobri poznavatelji istarske glazbene baštine svijesni smo da uz današnju dinamiku kulturnih, procesa, pogrešan i/ili jednostran prikaz istarskih tradicija može dovesti do njihovih potpunih muzealizacija u kojima se već danas nazire sasvim realna opasnost da se izvorna istarska baština već u vrlo bliskoj budućnosti svede na beživotni homogenizirani relikt prošlosti i da ne uspije postati funkcijom modernizacijskih procesa.

Upravo zato pokušali smo projekt Malvasia Mediterranea zaokružiti nesvakidašnjom zvučnom kulisom, virtualnim glazbenim putovanjem koji vremenski, prostorno i kontekstualno prati malvaziju u njenom višestoljetnom lutanju “od gromače do cyberspace-a” gdje glazba (kao i malvasia) doživljava susrete, prožimanja, promjene, uspone i padove koji je oblikuju takvu kakva je stigla do nas.

A tek je upoznajemo…