DAVOR MATTICCHIO

Samo što nismo krenuli.

Čitajući poduži spisak za provištu sastavljen po željama naših razmaženih galijota sjetih se strogih pravila o količinama i kvaliteti (kakvoći) dnevnih obroka na venecijanskim galijama gdje je malvazija bila obrok, svakodnevna potriba i roba za razmjenu.

Venecijanske galije ( tal.”galea” ), koje su u XV i XVI st. bili brodovi sa dva do tri jarbola ,prosječne dužine od 40 do 48m i široke 6 do 8m, imale su posadu od 220 do 230 osoba.

Dnevni obrok veslača ( ” uomini da remo”) sastojao se od dvije “maneštre” (juhe) bez ulja, 676 gr. biškota (tal.” biscotto”) i neodređene količine vina. Naime, količinu vina koja se dijelila veslačima , određivao je svakodnevno kapetan ovisno o uvjetima plovidbe i isključivo po svojoj prosudbi. Na đenoveškim galijama bilo je još i gore: samo 603 gr. biškota i obična voda ( pitanje je koliko je ta voda mogla biti “obična” nakon tjedana plovidbe”).Na vatikanskim galijama, pak nasuprot, vladalo je blagostanje: svakodnevno 843 gr. kruha i maneštra od boba i riže sa dodatkom ulja tri puta na tjedan.

Pohlepnost kapetana koji su se bogatili zakidajući na propisanim dnevnim obrocima, primorala je Mletački Senat da 20.01.1538 g. ponovo utvrdi normu za dnevne obroke:

“…za veslače dvije svakodnevne maneštre su morale biti pripremljene od kuhanog boba i četvrt porcije(tal.”1/4 di gavetta”) vode sa malo ulja.

Za mornare i veslače slobodnjake:”… jedna maneštra, četiri čaše vina, 668 gr.biškota i jedanput tjedno 477 gr.sira, 956 gr.mesa i četiri slane srdele”.

Putnici su svoje dnevne obroke plaćali komandantu i obično su se sastojali od malvazije po želji, zelene salate sa uljem, mesa, maneštre od boba i nemasnog sira. U dane posta usoljena riba u ulju i octu. Prvih pet dana plovidbe putnicima se dijelio kruh a nakon toga isključivo biškot.

I upravo taj famozni biškot ( baškot , dvopek) bez kojega se nije moglo ploviti bio je dio svakodnevnog obroka. Proizvodnja biškota, u to vrijeme, bila je strogo kontrolirana od strane administracije Mletačke Republike.

Naime od trgovine biškota ( kao i od malvazije uostalom) Mlečani su stvorili unosni izvozni proizvod.

Biškot se izvažao u sve okolne države ( trgovina biškotom sa Genovom nije prestala ni za vrijeme međusobnih ratova).Za kontrolu kakvoće biškota bio je zadužen državni službenik (tal.”il provveditore al biscotto”) .Svaka manjkavost u sastavu mješavine tipova brašna ili u tehnologiji pripreme bila je strogo kažnjavana:

“…pet godina u lancima na galiji ili ” (ako prekršitelj nije bio takvog zdravstvenog stanja da izdrži galiju )” deset godina strogog zatvora i 500 dukata”.

O biškotu je ovisilo zdravlje i izdržljivost ( vijek trajanja) veslača koji su ovako ili onako živjeli u najtežim uvjetima. O motivaciji veslača ovisilo je vrijeme putovanja a često i sudbina broda.

Ali koliko je bilo tih veslača na jednom brodu?

Evo sastava jedne prosječne posade:

-kapetan ( često i ” paron”)

-navigator ( stručnjak za navigaciju )

-kapelan ( brodski svećenik - često istovremeno i notar ili pisar)

-brodske sluge ( dva do tri )

-”sopracomito”- uz kapetana najodgovornija osoba na brodu koja je često bila i predstavnik investitora-trgovca koji je finansirao ekspediciju

-”comito” ( noštromo )osoba koja se brinula o životu na brodu i pod njegovim zapovjedništvom bila je cijela posada

-patron ili paron ( odgovorna osoba za sve manovre)

-majstor kalafat

-majstor veslač (tal.” remer”)

-majstor tesar ili majstor brodograditelj(tal.” il maestro d’ascia ” ili ” marangon”)

-kuhar

-mesar

-ekonom

-brijač (tal.”barbiere”koji je često imao i funkciju brodskog doktora)

-deset topničara

-deset do dvanaest strijelaca ( zaduženih za samostrijele tal.”balestrieri”)

-deset do dvanaest mornara zaduženih za manovre (tal.”nocchieri o compagni”)- među njima često je jedan imao i funkciju ribara

Naposlijetku većinu posade sačinjavali su veslači čiji broj je ovisio o veličini broda i a “poštenju” kapetana. Teoretski broj se trebao kretati od 150 do 180 veslača.

Sveukupno na galijama posadu je sačinjavalo 220 do 230 članova. No ne možemo dovršiti priču o posadi bez da spomenemo mračno i možda najtragičnije ili patetično zanimanje takozvanog ” dečka za pipanje” (tal.” fantolino da palpo” ili ” puto da cul”) koji je isto imao sasvim određenu ulogu na brodu.

Zanimljiv je i nacionalni sastav posada.

Evo spiska sa galije “Contarina” iz 1504.g. ( mornari i veslači galije ):

“…..večina veslača su Dalmatinci pretežno iz okolice Boke Kotorske, deset Venecijanaca iz okolice Venecije, zatim Grci, Albanci, dva Crnogorca, dva Turčina, jedan Saracen i jedan Srbin……”

Zanimljivo je još i to da su većina veslača do 1545 godine slobodni ljudi (tal.takozvani ” bonavogia” ili ” bonavoglia”) koji su se ukrcavali za plaću ali to je već druga priča.

Davor Mattichio

Bibliografija:

“Sulle rotte della Serenissima” od Franca Masiera -Mursia editore, Milano 1983.

“Pomorski rječnik” od Radovana Vidovića , Logos, Split 1984.

Pomorska enciklopedija